Alma Ras – Dodir koji volim

Dan, kada ne tražim ništa veliko. Trenutak mira. Nešto što će me spustiti u moj ritam i podsjetiti da je u redu stati. Zastati. Za mene, to je uvijek ista stvar. Pidžama. Svježina. Mekoća i miris nježnosti. Lagano grli moje tijelo, topla je na dodir. Nema grubih prelaza, nema zatezanja.…

Dan, kada ne tražim ništa veliko. Trenutak mira. Nešto što će me spustiti u moj ritam i podsjetiti da je u redu stati. Zastati. Za mene, to je uvijek ista stvar. Pidžama. Svježina. Mekoća i miris nježnosti. Lagano grli moje tijelo, topla je na dodir. Nema grubih prelaza, nema zatezanja.…

Biti lijepa
Njemu
Posebnom
Ne noseći ništa osim

Biti lijepa
Njemu
Posebnom
Ne noseći ništa osim

Izvukla sam iz ladice svoj omiljeni kupaći kostim i stavila ga na dno kofera. Čini mi se da je to sve što mi treba. Isti onaj koji sam nosila prošlog ljeta, jednostavan, maslinasto zeleni, lagano izblijedio od sunca i soli, ali drag i ne odustajem od nošenja. Svaki put kad…

Izvukla sam iz ladice svoj omiljeni kupaći kostim i stavila ga na dno kofera. Čini mi se da je to sve što mi treba. Isti onaj koji sam nosila prošlog ljeta, jednostavan, maslinasto zeleni, lagano izblijedio od sunca i soli, ali drag i ne odustajem od nošenja. Svaki put kad…

U ormaru ima košulja koje više ne nosi. Nekada su pripadale ženi koja je žurila; na posao, na ručak, na sastanke, na tuđe zahtjeve. U njima je bila vidljiva, ali ne i prisutna. Majica kojoj fali dugme, danas mirno pada na njena ramena i džemper koji je opran sto puta,…

U ormaru ima košulja koje više ne nosi. Nekada su pripadale ženi koja je žurila; na posao, na ručak, na sastanke, na tuđe zahtjeve. U njima je bila vidljiva, ali ne i prisutna. Majica kojoj fali dugme, danas mirno pada na njena ramena i džemper koji je opran sto puta,…

Prije nego svijet počne tražiti nešto od mene, prije zvukova notifikacija i zvonjave telefona, prije „gdje si, možeš li, jesi li stigla“… postoji jedan dio dana koji je samo moj. Tišina. I ja u pidžami. Taj osjećaj kad otvorim oči i shvatim – ne moram nigdje. Ne žuri mi se.…

Prije nego svijet počne tražiti nešto od mene, prije zvukova notifikacija i zvonjave telefona, prije „gdje si, možeš li, jesi li stigla“… postoji jedan dio dana koji je samo moj. Tišina. I ja u pidžami. Taj osjećaj kad otvorim oči i shvatim – ne moram nigdje. Ne žuri mi se.…

Slagala bih kad bih rekla da ne znam više gdje je završila ta majica. Bijela. Malo isprana. Mekana kao da su se u njoj nataložili svi mirni dani mog djetinjstva. Nije bila moja. Bila je majčina. Nosila ju je kad je pravila palačinke, kad bi otvorila prozor ujutro i rekla…

Slagala bih kad bih rekla da ne znam više gdje je završila ta majica. Bijela. Malo isprana. Mekana kao da su se u njoj nataložili svi mirni dani mog djetinjstva. Nije bila moja. Bila je majčina. Nosila ju je kad je pravila palačinke, kad bi otvorila prozor ujutro i rekla…

Nije znala kako da me pusti. A znala je da mora. Mama. Tog ljeta, prvi put sam išla na more bez nje. Samo moja prijateljica i ja, raspucale karte u rukama, prevelika očekivanja i srce koje još nije znalo biti hrabro bez maminog pogleda. Spakovala mi je kofer onako majčinski…

Nije znala kako da me pusti. A znala je da mora. Mama. Tog ljeta, prvi put sam išla na more bez nje. Samo moja prijateljica i ja, raspucale karte u rukama, prevelika očekivanja i srce koje još nije znalo biti hrabro bez maminog pogleda. Spakovala mi je kofer onako majčinski…